Što je bruksizam?

Fiksni aparatić za zube ili aligneri: što odabrati?

18.03.2025.

Što je hipodoncija zuba? - Uzroci, simptomi i kako se dijagnosticira

Sadržaj

Što je hipodoncija zuba?
Važnost ranog otkrivanja hipodoncije
Uzroci hipodoncije
Simptomi hipodoncije
Psihološki učinci hipodoncije
Dijagnoza hipodoncije
Rendgenski pregledi i njihova uloga
Liječenje i upravljanje hipodoncijom
Proces liječenja
Prevencija i savjeti za roditelje
Edukacija i podrška za obitelji
Zaključak

Dobrodošli na našu stranicu! Drago nam je da istražujete temu hipodoncije i pritom razmišljate o mogućnosti ortodontskog tretmana. Hipodoncija, odnosno kongenitalni nedostatak jednog ili više zuba, spada u relativno česte razvojne probleme zuba kod djece i odraslih. Iako mnogi možda ne znaju da imaju ovaj problem, nedostatak zuba može dovesti do niza komplikacija: od otežanog žvakanja i govora, do estetskih i psiholoških poteškoća. Zato je iznimno važno na vrijeme prepoznati hipodonciju te razmotriti dostupne mogućnosti liječenja, koje najčešće uključuju ortodontski tretman i protetsku ili implantoprotetsku nadoknadu zuba koji nedostaje.

U ovom članku saznat ćete što je točno hipodoncija zuba, koliko je česta, koji su najčešći uzroci i simptomi, te kako se dijagnosticira kod djece i odraslih. Također, govorit ćemo o različitim ortodontskim i protetskim rješenjima, njihovim prednostima i nedostacima, kao i savjetima za roditelje koji su možda primijetili da njihovo dijete ima hipodonciju jednog ili više zuba.

Naš je cilj pružiti vam sve ključne informacije o hipodonciji – od toga kako prepoznati hipodonciju do praktičnih savjeta za odlazak na konzultacije kod specijalista. Nadamo se da će vas ovo štivo ohrabriti da razmotrite ortodontsko liječenje, jer ono može imati iznimno pozitivan učinak na oralno zdravlje, samopouzdanje i kvalitetu života.

Što je hipodoncija zuba?

Definicija hipodoncije

Hipodoncija je kongenitalni nedostatak jednog ili više zuba u čeljusti zbog poremećaja u njihovom razvoju. To znači da se određeni zubni zametak nikada nije formirao što označavamo pojmom ageneza zuba (lat. agenesis).

Hipodoncija podrazumijeva da nedostaje do 6 zuba. Zbog toga se ponekad naziva i “djelomičnim nedostatkom zuba,” pri čemu se uglavnom radi o donjim drugim premolarima, gornjim bočnim sjekutićima i trećim molarima (umnjacima), iako mogu nedostajati i drugi zubi. Nedostatak zuba može biti jasno vidljiv, pogotovo u zoni osmijeha, ili se može uočiti tek kada dijete stigne u kasniju fazu mješovite denticije, gdje mliječni zubi počinju ispadati, a trajni još nisu niknuli. Ponekad se roditelji i djeca pitaju zašto „kasni“ trajni zub, a u konačnici se ispostavi da zub zapravo nikada neće nikuti.
Oligodoncija je teži oblik hipodoncije pri kojemu nedostaje 6 ili više zuba. Takav izraženiji manjak zuba može značajno utjecati na funkciju i estetiku, pa je stoga gotovo uvijek potrebno uključiti specijalizirani multidisciplinarni tim stručnjaka.
Anodoncija je potpuni nedostatak svih zuba u čeljusti, izrazito rijetko stanje koje gotovo uvijek dolazi u sklopu određenih sindroma i ozbiljnih poremećaja u razvoju.

Učestalost hipodoncije u populaciji

Hipodoncija je mnogo učestalija u trajnoj denticiji nego u mliječnoj sa prevalencijom od 3.5-6.5%. Često se primjećuje nešto veća učestalost kod ženskog spola, iako razlike nisu izrazito velike. Najčešće zahvaćeni zubi su umnjaci (treći kutnjaci), gornji bočni sjekutići i donji drugi pretkutnjaci.

Važnost ranog otkrivanja hipodoncije

Utjecaj na rast i razvoj čeljusti

Nedostatak zuba može nepovoljno utjecati na rast i razvoj čeljusti kod djece i adolescenata. Kada nedostaje jedan zub, susjedni zubi mogu se pomaknuti/nagnuti u taj prazan prostar kako bi ga “zatvorili”. Taj pomak ima za posljedicu nepravilan zagriz, ali i promjenu u anatomiji samog zubnog luka.

Kada nedostaje više zuba, rast čeljusti može biti značajnije kompromitiran. Takve promjene ne utječu samo na funkciju nego i na izgled profila lica.

Komplikacije zbog nedostatka zuba

Problemi s govorom: Neke glasove (poput “s” ili “f”) teže je izgovoriti kada postoji praznina u prednjem dijelu zubnog luka. Djeca se mogu suočiti s blagom govornom manom, što ponekad zahtijeva logopedsku pomoć.
Žvakanje: Nedostatak zuba otežava pravilno žvakanje hrane. Dugoročno to može rezultirati žvakanjem na samo jednoj strani čeljusti, što neravnomjerno opterećuje mišiće i zglobove te može dovesti do boli ili problema s temporomandibularnim zglobom.
Estetski aspekt: Djeca i odrasli često osjećaju nelagodu prilikom smijanja ukoliko nedostaju zubi u estetskoj zoni. To može dovesti do povlačenja u sebe, izbjegavanja socijalnih kontakata i niskim samopouzdanjem.

Rano otkrivanje i liječenje hipodoncije sprječava ove komplikacije te omogućuje bolju kvalitetu života.

Uzroci hipodoncije

Etiologija hipodoncije često je nejasna i smatra se kako nastaje kao posljedica genskog poremećaja, ali i u kombinaciji s određenim utjecajima okoline koji djeluju tijekom razvoja zuba.

Genetski faktori

Često se postavlja pitanje: Je li hipodoncija nasljedna bolest zuba? U brojnim slučajevima, odgovor je potvrdan.

Istraživanja su pokazala da određene mutacije ili varijacije u genima mogu utjecati na razvoj zubnih zametaka, što rezultira izostankom formiranja jednog ili više zuba.
Ako jedan ili oba roditelja imaju hipodonciju, povećava se vjerojatnost da će i dijete razviti sličan problem. Međutim, jačina manifestacije može varirati; ponekad dijete naslijedi “lakši” ili “teži” oblik hipodoncije u odnosu na roditelja.
Nasljeđivanje se često ne može svesti na jednostavne obrasce poput “recesivno” ili “dominantno,” jer na razvoj zuba može utjecati više gena istodobno, kao i okolišni čimbenici.

Sindromi povezani s hipodoncijom

Hipodoncija se može javiti i kao dio različitih genetskih ili razvojnih sindroma.

Downov sindrom: Karakterizira ga cijeli niz razvojnih odstupanja, među kojima su i anomalije u denticiji. Pojedini zubi mogu niknuti kasnije ili uopće ne niknu, a često je prisutna i smanjena veličina čeljusti.
Ektodermalna displazija: Ovo je skupina poremećaja koji utječu na tkiva embrionalnog podrijetla (koža, kosa, nokti, žlijezde). Zubi su pri ovom stanju nerijetko malobrojni, deformirani ili u potpunosti izostaju.

Okolišni faktori i vanjski utjecaji

Komplikacije u trudnoći: Teške infekcije, određeni lijekovi ili nedovoljan unos hranjivih tvari tijekom trudnoće mogu utjecati na razvoj zuba kod djeteta.
Ozljede i traume: U ranoj dječjoj dobi, ozbiljne ozljede čeljusti ponekad mogu oštetiti zametke trajnih zuba, što dovodi do njihove kasnije malformacije ili potpunog izostanka.
Infekcije: Određene dječje bolesti, popraćene visokom temperaturom, mogu negativno utjecati na zubni zametak u fazi formiranja.

Nasljedne predispozicije za hipodonciju

Obiteljski slučajevi i rizik za djecu

Ako u obitelji postoji povijest hipodoncije, preporučuje se djecu ranije i češće voditi na stomatološke preglede.

Genski testovi: U nekim slučajevima mogu se razmotriti i genetička ispitivanja kako bi se utvrdilo postoje li mutacije koje bi upućivale na sklonost hipodonciji.
Rana rendgenska dijagnostika: Ponekad je potrebno napraviti rendgensku snimku (npr. OPG) već u dobi od oko 6 godina, osobito ako postoje jasni pokazatelji kašnjenja u nicanju zubi ili jasna obiteljska anamneza hipodoncije.
Preliminarni ortodontski nadzor: U nekim situacijama ortodonti mogu pratiti djetetov rast i razvoj čeljusti te savjetovati preventivne mjere, poput održavanja mjesta za zube koji kasne, kako bi se izbjegle komplikacije u kasnijoj dobi.

Simptomi hipodoncije

Vizualni znakovi nedostatka zuba

Glavni simptom hipodoncije je vidljiva praznina u zubnom luku, no postoje i suptilniji znakovi.

Dugotrajno prisutni mliječni zub: Ako mliječni zub ostaje u ustima dulje nego što je uobičajeno, moguće je da ispod njega nema trajnog nasljednika.
Neobičan raspored ostalih zuba: Zubi se mogu nagnuti prema praznini ili oko nje, stvarajući nepravilnosti u zagrizu i rasporedu zuba.
Asimetrija osmijeha: Kod nekih pacijenata, manjak jednog od prednjih zuba može dovesti do vidljivo asimetričnog osmijeha, što postaje izraženije tijekom razgovora ili smijanja.

Problemi s funkcijom čeljusti i zuba

Poremećaj zagriza: Kada neki zubi nedostaju, zagriz može postati neujednačen, pa pacijenti nesvjesno prebacuju svu žvačnu funkciju na stranu gdje postoje svi zubi. Takva jednostrana upotreba žvačnih mišića može uzrokovati istegnuća i bol u području čeljusti.
Teškoće s artikulacijom: Zubi, osobito prednji, ključni su za pravilnu artikulaciju raznih glasova. Ako nedostaju, govor može postati nepravilan, a djeca se mogu suočiti s poteškoćama u čitanju naglas ili komunikaciji u većim grupama.

Estetski utjecaj

Utjecaj na samopouzdanje: Praznine u osmijehu, naročito u prednjoj regiji, mogu izazvati osjećaj nelagode. Djeca se mogu povući iz grupnih aktivnosti ili izbjegavati smiješak na fotografijama, a odrasli mogu razviti nesigurnost u profesionalnim i osobnim interakcijama.
Socijalne implikacije: Mnogi ljudi povezuju lijep osmijeh s dobrim zdravljem i samopouzdanjem. Kada postoji vidljiv manjak zuba, okolina to može tumačiti kao nebrigu o zdravlju ili higijeni, iako je uzrok zapravo kongenitalni.

Psihološki učinci hipodoncije

Utjecaj na dječje samopouzdanje

Vršnjačko zadirkivanje: Djeca s nedostatkom zuba mogu biti meta zadirkivanja ili dobacivanja, što narušava njihov osjećaj pripadanja i ugode u vršnjačkoj skupini.
Razvoj samopoštovanja: Tijekom odrastanja, djeca formiraju mišljenje o sebi uvelike temeljem reakcija i interakcija s vršnjacima. Hipodoncija, osobito ako je vidljiva, može izazvati osjećaj izolacije ili različitosti te negativno utjecati na razvoj zdravog samopoštovanja.

Utjecaj na odrasle osobe

Socijalna anksioznost: Nedostatak zuba može dovesti do izbjegavanja društvenih situacija, poput upoznavanja novih ljudi, izlazaka ili javnih nastupa.
Poteškoće na radnom mjestu: Estetski aspekt ima sve veću ulogu i u poslovnom svijetu. Osobe s hipodoncijom mogu se osjećati inferiorno, pogotovo ako njihovo radno mjesto iziskuje prezentacije, sastanke ili stalnu komunikaciju s klijentima.

Dijagnoza hipodoncije

Kada posjetiti stomatologa?

Kod djece, prvi posjet stomatologu preporučuje se već oko prve godine života ili nakon što nikne prvi zub.

Redoviti pregledi: Tijekom ranih godina, stomatolog prati nicanje mliječnih zubi, a kasnije i trajnih zubi. Ako uoči kašnjenje u nicanju nekih od zuba, predložit će rendgensku dijagnostiku.
Specijalistička procjena: Ako postoji sumnja na genetsku sklonost hipodonciji, preporučuje se što ranije potražiti savjet ortodonta ili specijalista dječje stomatologije kako bi se izradila strategija dugoročnog praćenja.

Metode dijagnosticiranja

Klinički pregled

- Stomatolog temeljito pregledava usnu šupljinu, prateći postoji li neočekivana praznina ili nepravilan oblik mliječnih i trajnih zubi. Ukoliko postoji nedostatak zuba važno je uzeti dobru anamnezu te isključiti mogućnost nedostatka zuba uzrokovanog traumom ili preranom ekstrakcijom radi karijesa.
- Oko 4. godine života provjerava se jesu li niknuli svi mliječni zubi.
- U dobi od 12-14 godina provjerava se jesu li niknuli svi trajni zubi.

Rendgenske snimke

- Preporučuje se napraviti panoramsku radiografsku snimku u mlađoj životnoj dobi te ona, uz klinički pregled, pomaže u praćenju razvoja denticije pacijenta i mogućem detektiranju anomalija razvoja.

Rana dijagnoza i njen značaj

Preventivna strategija: Ranom dijagnozom može se na vrijeme započeti s ortodontskom terapijom.
Ušteda vremena i troškova: Kad se hipodoncija otkrije u djetinjstvu, često je potrebno manje invazivnih zahvata kasnije. Pravovremenim djelovanjem rasterećuju se pacijenti od nepotrebnih kompliciranih protetskih ili kirurških zahvata u budućnosti.
Psihološka korist: Dijete koje zna da postoji plan i rješenje za nedostatak zuba osjećat će manje straha ili srama, što pozitivno utječe na njegovo cjelokupno mentalno zdravlje.

Rendgenski pregledi i njihova uloga

Tipovi rendgenskih snimaka

Ortopantomogram (OPG): Pruža širok pogled na sve zube, uključujući one u razvoju, i omogućuje stomatologu da vidi odnose među zubima, sinuse te dio zglobova čeljusti. Koristi se kao osnovna dijagnostička metoda i često se ponavlja tijekom ortodontskih tretmana kako bi se pratilo pomicanje zuba.
CT skeniranje (CBCT): Omogućuje detaljan trodimenzionalni prikaz čeljusti, što je izuzetno korisno za složene slučajeve. Primjerice, kad se pacijentu planiraju ugraditi implantati kod hipodoncije, CT snimka pruža precizne informacije o debljini i visini kosti, prolazu živaca i krvnih žila.

Što sve može otkriti rendgenska slika?

Nevidljive anomalije: Dok su neke anomalije vidljive golim okom (npr. mikrodoncija), rendgen može otkriti i impaktirane zube ili nepravilnosti u čeljusnoj kosti koji nisu očiti pri kliničkom pregledu.
Stupanj resorpcije mliječnih zuba: Stomatolog može pratiti koliko su korijeni mliječnih zuba resorbirani i u kojoj je fazi rast trajnih zubi, što je ključno za procjenu ima li dijete hipodonciju ili samo kasni s nicanjem.
Ostala patološka stanja: Rendgenske slike mogu otkriti i ciste, tumore ili druge bolesti kosti i zubnog tkiva, što pomaže u pravovremenoj dijagnostici i liječenju.

Liječenje i upravljanje hipodoncijom

Liječenje može uključivati otvaranje, zatvaranje i preraspodjelu prostora te naknadnu restaurativnu, protetsku ili implantoprotetsku sanaciju.

S obzirom na brojne faktore (postojeća malokluzija, obrazac rasta, profil lica, linija smijeha,...)odučuje se kojem će se načinu liječenja pristupiti.

Ortopedski i ortodontski tretmani

Jedna od prvih mjera za rješavanje nedostatka zuba kod djece obuhvaća ortodontski tretman.

Ortodontski fiksni ili mobilni aparati: Ortodontski aparati omogućuju precizno pomicanje zuba u željeni položaj. Kod djece s hipodoncijom, ortodont će najčešće planirati otvaranje prostora u koji su ne nagnuli susjedni zubi gdje će nakon punoljetnosti biti postavljen implantat ili most. Upravo taj ortodontski dio ključan je za postizanje pravilnog zagriza i uravnoteženosti zubnog luka.
Ortopedske naprave: U slučajevima kada je hipodoncija popraćena i nepravilnim položajem čeljusti, mogu se primijeniti ortopedski aparati (npr. aktivator, Twin Block) koji pomažu potaknuti ili ograničiti rast određene čeljusti, čineći tako buduću protetsku nadoknadu stabilnijom.

Protetika za nadoknadu zuba

Zubni mostovi: Koriste se za popunjavanje praznog prostora, ali zahtijevaju brušenje susjednih zuba. Ovakav pristup može biti koristan kada su susjedni zubi već oštećeni ili imaju velike ispune ili nema dovoljno kosti za ugradnju implantata.
Implantati: Zubni implantati se ugrađuju izravno u čeljusnu kost, ali se ugradnja preporuča tek nakon što završi rast čeljusti, dakle u kasnijoj adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi. Za djecu se privremeno mogu izraditi mostovi ili mobilne proteze do odgovarajuće dobi za implantaciju.
Proteze: Postoje djelomične ili potpune, ovisno o broju nedostajućih zuba. To su mobilne naprave koje se upotrebljavaju kao privremeno rješenje kod djece kao držač mjesta i zbog estetike do trenutka kada se može pristupiti definitivnom rješenju.

Planiranje dugoročnog tretmana

Najbolje rezultate postiže se suradnjom stomatologa, ortodonta, protetičara, a katkad i maksilofacijalnog kirurga. Svi se dogovaraju o najboljem trenutku za svaku etapu liječenja, posebno imajući na umu rast i razvoj djeteta.
Svako je dijete jedinstveno pa se plan liječenja prilagođava broju i vrsti nedostajućih zuba, stanju kosti, dobi i financijskim mogućnostima obitelji.
Najprije se provodi ortodontski tretman kako bi se postigao optimalan raspored zuba i pripremilo mjesto za implantate ili mostove, zatim slijedi protetska faza (ugradnja implantata ili izrada mosta/proteze).

Proces liječenja

Trajanje i održavanje tretmana

Ortodontski tretman: Može trajati od nekoliko mjeseci do tri godine, ovisno o težini anomalije i vrsti ortodontskog aparata. Redovite kontrole (svakih 4–8 tjedana) nužne su za praćenje napretka terapije.
Implantati: Nakon kirurške ugradnje implantata, slijedi faza osteointegracije (stvaranja čvrste veze između kosti i implantata), koja može trajati 3–6 mjeseci. Tek nakon toga postavlja se protetski nadomjestak (krunica) na implantat.
Održavanje: Bilo da se radi o aparatiću, mostu, implantatu ili protezi, ključno je redovito i temeljito održavanje oralne higijene. To uključuje pravilno četkanje, upotrebu zubnog konca i interdentalnih četkica, kao i redovite posjete stomatologu kako bi se spriječile upale gingive, karijesi na preostalim zubima i druge potencijalne komplikacije.

Prevencija i savjeti za roditelje

Kada obaviti prve stomatološke preglede?

Stručnjaci preporučuju obaviti prvi pregled već pri nicanju prvog zuba, a potom redovito kontrolirati stanje dječjih zubi najmanje jednom godišnje.

Rana detekcija: Ako postoji obiteljska sklonost hipodonciji, obavijestite stomatologa o tome. Može se dogovoriti ranije rendgensko snimanje i specijalističko praćenje, što može značajno ubrzati i olakšati buduće liječenje.
Navika odlaska stomatologu: Redoviti pregledi pomoći će djetetu da se navikne na stomatološko okruženje i razvije pozitivan odnos prema dentalnoj higijeni, što je ključno za uspješno provođenje bilo kakvog kasnijeg tretmana.

Pravovremeni razvoj oralnih navika

Pravilno četkanje: Djeca bi trebala već od djetinjstva učiti kako pravilno četkati zube kružnim pokretima i koristiti zubni konac za čišćenje prostora između zuba.
Zdrava prehrana: Ograničavanje unosa šećera i kiselih napitaka smanjuje rizik od karijesa. Tako se stvaraju bolji uvjeti za zdrav razvoj zuba, a time i za lakše dijagnosticiranje mogućih anomalija.
Izbjegavanje loših navika: Duga uporaba bočice ili duda varalice, griženje olovaka ili noktiju te sisanje prsta mogu negativno utjecati na razvoj zubnog luka, a time i dodatno zakomplicirati liječenje hipodoncije.

Pomoć djeci u suočavanju s estetskim posljedicama

Otvorena komunikacija: Razgovarajte s djetetom o tome da svatko ima svoje posebnosti i da hipodoncija nije nešto čega bi se trebalo sramiti.
Psihološka podrška: Ako dijete pokazuje znakove emocionalne nelagode ili izbjegavanja društva, razmislite o savjetovanju s psihologom ili školskim pedagogom kako bi se djetetu pomoglo da prevlada eventualne strahove ili nesigurnosti.
Priprema na ortodontski tretman: Objasnite djetetu da je nošenje aparatića ili proteze privremeno rješenje koje vodi do ljepšeg i funkcionalnijeg osmijeha u budućnosti.

Edukacija i podrška za obitelji

Edukativni resursi za roditelje i djecu

Stručna literatura: Dostupne su brojne knjige, brošure i edukativni članci (online i tiskani) koji pojašnjavaju uzroke, simptome i metode liječenja hipodoncije.
Internetski forumi i grupe podrške: Roditelji i odrasle osobe često razmjenjuju iskustva i savjete o ortodontskim i protetskim rješenjima, što može biti vrijedna pomoć, osobito ako se osjećate nesigurno ili se prvi put susrećete s ovim problemom.
Stručna savjetovališta: Pojedine stomatološke ordinacije ili klinički centri organiziraju predavanja ili radionice o oralnom zdravlju djece, gdje možete izravno razgovarati s liječnicima o specifičnim pitanjima vezanima uz hipodonciju.

Podrška u školi i zajednici

Suradnja s nastavnicima: Ako vaše dijete ima poteškoća zbog hipodoncije, razgovarajte s učiteljima i školskim psihologom ili pedagogom. Često zajedničkim radom možete preduhitriti zadirkivanje i osigurati djetetu ugodno i poticajno okruženje.
Zajedničke aktivnosti: Uključivanje djece u sportske, kulturne i druge izvanškolske aktivnosti pomaže im da razviju samopouzdanje i socijalne vještine, smanjujući fokus na eventualne estetske razlike.

Zaključak

Hipodoncija zuba, bilo da je riječ o jednom ili više nedostajućih zuba, nije rijetka pojava. Može se manifestirati već u ranoj dobi, pogotovo u trenutku kada djeca počinju mijenjati mliječne zube, a neki trajni zubi jednostavno izostaju.

Zašto je bitno ne odgađati dijagnozu i liječenje?

Prevencija ortodontskih komplikacija: Ranim otkrivanjem mogu se spriječiti ozbiljniji problemi s nepravlnim zagrizom, pomicanjem susjednih zuba ili komplikacijama u rastu čeljusti.
Očuvanje oralnog i psihološkog zdravlja: Nedostatak zuba može utjecati ne samo na žvakanje i govor, već i na samopouzdanje. Pravovremeno liječenje stoga direktno poboljšava kvalitetu života.
Individualizirano planiranje: Svako dijete ili odrasla osoba ima specifične potrebe. Kad se dijagnoza postavi na vrijeme, stručni tim može kvalitetnije isplanirati ortodontski, protetski ili neki drugi zahvat.

Poziv na konzultaciju

Ako sumnjate da vaše dijete (ili vi sami) ima hipodonciju, najbolje je što prije potražiti stručnu pomoć. Posjetite stomatologa ili ortodonta kako biste dobili točnu dijagnozu i pregled mogućih metoda liječenja kod djece s hipodoncijom te raspitali se o opcijama dostupnima za odrasle. Naš tim, s dugogodišnjim iskustvom u području ortodoncije i protetike, rado će vas savjetovati i voditi kroz sve korake – od prvog pregleda i dijagnostike do konačne terapije.

Redoviti stomatološki pregledi, pravilna oralna higijena i zdrave životne navike temelj su očuvanja dobrog stanja vaših zubi i cjelokupnog zdravlja. Nadamo se da vam je ovaj članak približio temu hipodoncije zuba i pomogao u boljem razumijevanju kako se dijagnosticira hipodoncija kod djece, koje su opcije liječenja te koliko je važna rana detekcija.

Ne ustručavajte se obratiti nam se za dodatna pitanja ili konzultacije. Naša je misija pružiti vam stručnu podršku i najbolje moguće rješenje – jer zdravlje i lijep osmijeh zaslužuju svu potrebnu pažnju!

Hvala vam na čitanju! Ako ste spremni napraviti sljedeći korak prema zdravijem osmijehu, kontaktirajte nas i dogovorite svoj termin još danas.

Kontaktirajte nas