Augmentacija-nadogradnja kosti, što je to? - Ortodoncija Marelić

Augmentacija (nadogradnja) kosti

Dijagnostika u ortodontskoj terapiji
Dijagnostika u ortodontskoj terapiji
16. lipnja 2017.
Dalibor M ortodontska terapija
Prikaz slučaja | Dalibor M. – ortodontska terapija
21. srpnja 2017.
augmentacija-nadogradnja kosti

Što je augmentacija-nadogradnja kosti?

  Jedan od najvećih problema i izazova u suvremenoj implantologiji predstavlja gubitak kosti u čeljusti. Vađenje zuba, upalni procesi ili traume, u većini slučajeva dovode do gubitka prvobitnog volumena kosti. Nekad je količina izgubljene kosti toliko velika da je postupak ugradnje implantata ili proteze neizvodiv bez nadomještanja određenog dijela kosti. Taj postupak nazivamo ugradnja kosti ili augmentacija. Koštane defekte koji nastaju kao posljedica gubitka kosti možemo podijeliti na horizontalne, vertikalne i kombinirane.

Kako se izvodi augmentacija-nadogradnja kosti?


Implantat može ispravno vršiti svoju funkciju samo ako je u cjelosti uronjen u kost. Ukoliko je količina kosti oko implantata nedostatna, takva kost više nema adekvatnu opskrbu hranjivim tvarima te polako atrofira (nestaje). Posljedica je gubitak stabilnosti implantata i njegovo ispadanje na kraju. Nadomještanje kosti najčešće se provodi uzimanjem dijela vlastite kosti iz pacijentovog organizma koja se postavlja i fiksira na mjesto gubitka. Radi se o tzv. koštanim blokovima koji se fiksiraju na mjesto defekta. Taj proces nazivamo autotransplantacija. Ovim postupkom dobijamo najkvaltetniju kost ali proces ponekad može biti traumatičan za pacijenta.

Uz ovo, danas se koriste prirodni i umjetni koštani nadomjesci u obliku bloka ili koštane piljevine kojima nadomještamo izgubljeni volumen kosti, te posebne membrane kojima se stabilizira postignuti efekt i područje augmentacije odvaja od okolnog tkiva za uspješnije cijeljenje. Od relativno jednostavnih defekata koji nastaju nakon vađenja zuba, kao što je prazna zubna čašica, pa sve do kompleksnih defekata pri kojima nedostaju veći dijelovi čeljusti, postoje odgovarajuće tehnike i materijali kojima se takvi gubici popravljaju.
Bitno je da se kompletna procedura izvede uz što manju traumu na kost i samog pacijenta i stoga se u modernoj implantologiji koriste uređaji kao što su piezo rezači kosti i laseri za tvrda tkiva koji maksimalno štite kost u odnosu na klasične kirurške bušilice i rezače.

Veliki i mali sinus lift


Kao što smo već ranije naglasili, svaki gubitak zuba ima za posljedicu i gubitak kosti u tom području. Poseban slučaj predstavlja gubitak stražnjih zubi u gornjoj čeljusti zbog anatomskih struktura koje se nalaze u tom dijelu glave. Radi se o tzv. maksilarnim sinusima koji se nalaze lijevo i desno od nosne šupljine. To su prirodne šupljine u lubanji ispunjene zrakom i obložene posebnom vrstom sluznice.

Ukoliko je prošlo dosta vremena od gubitka stražnjih zubi ili je zbog traume i patoloških procesa u tom dijelu čeljusti nastao dodatni defekt, zbog neposredne blizine dna maksilarnih sinusa obično ne postoji dovoljna količina kosti da bi mogli ugraditi implantat čitavom duljinom u kost. Dodatni problem predstavlja i tzv. pneumatizacija (povećanje volumena sinusa) kao posljedica gubitka zuba i kosti same čeljusti. Kod ovakvih situacija posežemo za tehnikom augmentacije dna maksilarnog sinusa.

Mali sinus lift


Mali sinus lift predstavlja jednostavniju tehniku podizanja dna maksilarnog sinusa. Ukoliko imamo situaciju da nam je preostalo nešto kosti ispod samog sinusa ali još uvijek nedostatno da bi se ugradio implantat u punoj duljini u kost koristimo ovu metodu. Prednost ove metode je i u tome što se implantat ugrađuje neposredno tokom zahvata. Nakon što se napravi pristupni otvor u kosti, neposredno do ispod dna sinusa, uz pomoć posebnih instrumenata (osteotomi) preostala koštana pregrada utiskuje se u sam sinus. Pri tome je jako bitno da ne dođe do oštećenja (trganja) sluznice samog sinusa jer je to osnova pravilnog cijeljena i izostanka mogućih komplikacija.

Prostor koji nastaje podizanjem same sluznice s dna sinusa ispuni se odgovarajućim koštanim biomaterijalom. Najčešće se koriste razne vrste koštane piljevine (prirodnog ili vještačkog podrijetla) a najbolji rezultati postižu se dodavanjem pacijentove vlastite kosti i krvi koja se obradi u posebnom aparatu (PRF tehnika). Time dobijamo novi koštani volumen u samom sinusu i mogućnost istovremene ugradnje implantata koji će sad u cjelosti biti uronjen u kost.

Nakon zahvata neophodno je sačekati oko 6 mjeseci prije nego se implantat može protetski nadograditi. U tom vremenu, biomaterijal koji smo unijeli u sam sinus se postupno transformira u čvrstu kost. Ponekad je tehniku malog podizanja sinusa moguće izvesti i bez dodavanja biomaterijala u sam sinus. Obično je granica pri kojoj se odlučujemo za veliko ili malo podizanje sinusa preostala visina koštanog grebena od minimalno 4-6 mm kosti. Ukoliko je visina preostale kosti manja od 4mm uvijek se radi tehnika velikog podizanja sinusa.


Veliki sinus lift

Tehnika velikog podizanja dna maksilarnog sinusa izvodi se ukoliko je prostali zubni greben toliko reduciran da je sluznica koja pokriva sam greben od sinusa odvojena samo uskom koštanom pregradom ili je preostalo samo nekoliko milimetara kosti. Kod ove tehnike najčešće se u sam sinus prvo dodaje odgovarajuća količina biomaterijala bez ugradnje samog implantata. Razlog je taj što je gotovo nemoguće stabilizirati implantat u tako maloj količini preostale kosti.

Sam implantat ugrađuje se obično nakon 6 mjeseci. Zahvat se izvodi tako da se nakon uklanjanja mekog tkiva s bočne strane čeljusti u kosti napravi okrugli ili ovalan otvor pazeći da se pritom ne ošteti sama sluznica sinusa koja se nalazi neposredno ispod kosti. Dobiveni koštani otočić moguće je pažljivo ugurati u sam sinus i koristiti kao krov ispod kojeg se dodaje odgovarajuća količina biomaterijala ili se ukloni i kasnije vrati na isto mjesto.

Izuzetno je važno u cjelosti potisnuti sluznicu sinusa s odgovarajućih koštanih stijenki sinusa kako bi mogli postaviti potrebnu količinu biomaterijala i omogućiti njegovu pravilnu transformaciju u čvrstu kost. Novonastala kost omogućuje nam da nakon pauze od 4-6 mjeseci možemo normalno ugraditi implantat na željeno mjesto. U slučajevima kad je količina preostale kosti dovoljno čvrsta i adekvatne visine ponekad je moguća i imedijatna implantacija u toku samog zahvata kao što je slučaj kod tehnike malog podizanja dna maksilarnog sinusa. Nakon ispunjavanja sinusa odgovarajućom količinom biomaterijala pristupni otvor pokriva se posebnom kolagenom membranom a meko tkivo iznad kosti se sašije. Zahvat se izvodi u lokalnoj anesteziji.

Zaključak: Tehnike malog i velikog podizanja dna maksilarnog sinusa danas predstavljaju standardne terapijske procedure ukoliko se suočavamo s nedovoljnom količinom preostale kosti u stražnjem dijelu gornje čeljusti. Ukoliko se provode stručno daju veliki postotak uspješnosti uz relativno male komplikacije. Najčešće komplikacije vezane uz ove tehnike su perforiranje membrane sinusa, oštećenje krvnih žila koje prolaze kroz samu membranu sinusa, istjecanje biomaterijala koji se koristi u toku zahvata u sam sinus ili utiskivanje nedovoljno stabilnog implantata u sam sinus. Nakon zahvata moguća je infekcija (tzv. postoperativni sinusitis) .Bitno je da se prije samog zahvata pažljivom analizom CBCT-a i adekvatnim pregledom pacijenta utvrdi prohodnost sinusa i odsustvo upale i svih drugih patoloških tvorbi u samom sinusu.

Ponekad je potrebna prethodna terapija sinusa od strane otorinolaringologa. Nakon zahvata pacijentu se prepisuju antibiotici, analgetici i po potrebi odgovarajuće kapi za nos. Područje zahvata neophodno je hladiti izvana odgovarajući period uz pridržavanje svih ostalih uputa koje vam preporuči liječnik. Pacijent ne smije pušiti, puhati kroz nos i mora maksimalno reducirati teže fizičke aktivnosti određeni period.

Oporavak nakon zahvata oralne kirurgije


Nakon operativnog zahvata potrebno je stavljati hladne obloge na mjesto zahvata radi smanjenja otekline koja je česta pojava. Područje treba hladiti svakih 15-30 minuta s pauzama, posebno prvih nekoliko sati nakon operacije. U slučaju bolova preporuka je uzimanje analgetika po preporuci liječnika. Konci se vade 7 dana nakon zahvata. Odmah nakon zahvata usta se ne smiju ispirati, a sljedeći dan, ako nema krvarenja, ispiru se svakih 4 sata fiziološkom otopinom, hladnim čajem od kadulje ili antiseptikom. Krvarenje se može očekivati 2-3 dana nakon zahvata, a ako se poslije toga vremena nastavi krvarenje, potrebno je kontaktirati liječnika.

Nakon samog zahvata, preporuka je konzumirati tekuću hranu i jako mekanu hranu, a vruću hranu i napitke treba izbjegavati. Također je potrebno izbjegavati zrnastu hranu koja bi se mogla zavući u ranu.
Ispuni naš upitnik potpuno anonimno i saznaj jesi li i ti kandidat za ortodontsku terapiju!

Pročitaj više o posebnim pogodnostima plaćanja i saznaj zašto je upravo Ortodoncija Marelić pravi izbor za tebe! ?

Opis problema: Pogledajte iskustva naših pacijenata i njihove video testimonijale.
Dr. Majanović
Dr. Majanović
Dr. Alan Majanović diplomirao je na studiju Dentalne medicine Medicinskog fakulteta u Rijeci 2002. g. U radu je iznimno pedantan, a uže područje interesa su mu estetska dentalna medicina, implantologija i parodontalna kirurgija. Uvijek opušten i iznimno ljubazan, na pacijente djeluje umirujuće i opuštajuće, kako bi svaki pregled i terapija protekli što ugodnije.